Pogledom te tražim negdje u daljini (godinama)...

Welcome !







19.07.2016.

Večeras bih nekog ugledala rado, ali njega nema...

O, kako je bolno kad ti neće doći neko koga čekaš, a spušta se mrak.


(D.M.)

19.07.2016.

Nježnosti moja, koliko je godina bez tebe prošlo i jedva da te prepoznajem...

I kad bi danas prišao meni
i hteo reči davno rečenih
buditi draž,
u srcu mome šaptao bi neko:
da sve što si mi ikada rek'o,
bila je laž.

(D.M.)

19.07.2016.

''Zrcalo''

Možda upravo sada
na drugom kraju zemlje
žena jednaka tebi
dolazi u suret muškarcu
koji se ne razlikuje
od mene,
možda je njihova ljubav
kao i naša ljubav,
možda i oni vjeruju
da su sami na svijetu
i da smo nas dvoje
izrasli iz njihova očaja.
Možda i oni sanjaju nas,
ali ja ipak o tebi razmišljam
kao da si stvarna,
kao da zaista postojiš
i boli me
za tebe koja si ovdje
i za tebe
koja na drugom kraju zemlje
dolaziš u susret onome
koji se od mene
više ne razlikuje...

24.06.2016.

''MONOLOG RAZOČARANOG''

Osmesi su se pretvorili vremenom
u dosadu, u suze, u ljutine.
Najsvetiji zaveti, obećanja,
postali su bremenom.
Ruke što su milovale,
počele su zlo da čine.
Nema ljubavi koja nije postala
ili gađenje, ili ravnodušnost, ili sažaljenje.
Nema reči tople triput izgovorene
sa istom snagom.
Nema sna koji nije postao grubo htenje.
Nema poverenja koje se nije pomutilo,
ni vere da nije pokolebana.
Nikad nije mimoišlo zlo
koje se u radosti slutilo.
Nikad radost i lepota nisu trajale
tri puna dana.

(D.M.)









24.06.2016.

''Postepeno''

Postepeno se, postepeno, hvala bogu,
stišava tvoj bol.
Sada ti već reći mogu
i da se spremam na Severni pol
odakle se neću vratiti za života
ni tvog ni svog.
Postepeno nestaju tvog bola nesnosnog,
noći bez sna.
Sada ti već reći mogu
i da se spremam nebu u ponor,
odakle se neću vratiti za života
ni svog ni tvog.
Postepeno ti se rana celi, smanjio se
krvi mlaz.
Sada ti već reći mogu
i da se spremam do zemljine ose,
odakle se neću vratiti za života
ni tvog ni svog.

(D.M.)



24.06.2016.

.

Hoće li te dan,
ovaj
ili onaj što dolazi,
podsjetiti da postojim,
ako te noć nagovara
da me zaboraviš?

(Z.G.)











19.06.2016.

''Jesen''

Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju -
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Kô da mi zbori: nema ljeta više!

Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,
I mrtvo lišće po humkama pada...

(A.Š.)









19.06.2016.

O, znaj, moj je duh uvijek pored tebe, i možda, ko lahor nekad ti se javi.

O da li misliš, možda u tom trenu:
daleko negdje, kud tonu visine,
da ima neko, ko s bolom jeca
i sa suzama izgovara ti ime.

(J.Š.)









19.06.2016.

...jer istinska ljubav za riječi ne zna, ona samo plamti, silna, neoprezna...

...ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kažu, draga, da te silno volim,
u trenutku svakom da se za te molim
i da ti u stabla urezujem ime...

(A.Š.)





17.06.2016.

''Bilo je lakše voljeti te iz daljine''





Bilo je lakše voljeti te iz daljine,
Biti s tobom u noćima beskrajnih književnih rasprava
Dok se magla dizala na moru i odmah ruke otklanjao
Ona pamćenja što se nisu uklapala
U rečenične nizove čežnje:
Ništa nije moglo narušiti predodžbu o tebi.
Sad izbliza siliš me da te osjećam kao truli zub
Otvorenu ranu, čekićanje živca, živo meso besmisla
Bolest pred kojom smo bespomoćni i ti i ja
Kao pred kakvim istinskim proglasom
Propasti.
A nekad je ljubav bila čist i doslovan
Doživljaj samoće.
Osobe i krajobrazi koje je dozivalo sjećanje
Kao morska trava pokretana valovima.
Dani daleko od tebe, beskrajne literarne noći
Svijet bez zbilje ali svoj i konačan
Poput dobre pjesme čvrsto zatvoren sa svih strana
I ja u dimu lule za šankom dalekih mora
Što nas dijele u svakom času admiral
Svojih priviđenja.

(B.M.)









17.06.2016.

Jest, nema na tebi nijednoga dela da se mome oku mogao da skrije...

Oprosti mi što te tražim
tako nespretno
u tebi.
Oprosti mi katkada moju bol.
To je zato što želim otkriti u tebi
najbolji deo tebe.

(P.S.)







17.06.2016.

Ti si česta slika moje žalosne ljubavi.


Ni bogova ni molitava!
Pa ipak biva ponekad da čujem
Nešto kao molitven šapat u sebi.
To se moja stara i večno živa želja
Javlja odnekud iz dubina
I tihim glasom traži malo mesta
U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
Gde bih najposle našao ono
Što sam oduvek uzalud tražio ovde:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik,
Malo slobodna daha.


(I.A.)







16.06.2016.

Ćutanjem te čuvam...

Tražim te
kao zagubljenu reč
u zaumnom času.
Mesecu jedem lik.
U bol se pretvaram
što druge izjeda
pa patim umesto njih.

Jer slutim,
ako progovorim,
kroz usta ćeš mi pobeći
na najdalju zvezdu
da te ne nađem nikad.
Pljujem nazad mesečev lik
i samo tiho romorim.

(T.Š.)









16.06.2016.

Lj.P.

Kod tebe ležim u mraku
nalazim mir.
Niko nije na svijetu
dobar kao mrak i ti.
Vezao sam se s mrakom.
Vezao sam se s tobom.
Da se rastanem s mrakom
rastao bih se s tobom.
Kod tebe ležim u mraku
kao ptica u gnijezdu.
Vjetar mi raznosi pjesmu.

(B.S.)









16.06.2016.

Ne, nije to ljubav

Malo smo se gledali,
malo smo se smejali,
malo smo pričali,
i malo se ljubili.
Ne, nije to bila ljubav!

Mislio si da te nisam volela,
mislila sam da me nisi voleo
ipak:
rastanak je nekako čudno boleo!

(B.P.)





14.06.2016.

I mada znam da nema svrhe, prošlost mi često u misli svraća.

Kako
i zašto
jesmo li krivi
jesmo li mogli i nešto više...
U sretnoj ljubavi čovjek živi
u onoj drugoj pati i piše...





14.06.2016.

Znam da je neće vratiti rime, i da se sutra za juče plaća...

...jer oni koji zaista žele rastanak, ništa ne kažu. Oni odlaze ili nestaju, postepeno se udaljavaju, gube se, blijede, gase se, ali stežući kvaku na vratima nikada ne uzvikuju da je kraj...

(L.Z.)





14.06.2016.

''Moja te reč dotakla''


Moja te reč dotakla
u trenu kad si odlučila
da ne veruješ nikome ko je
odrastao i ko pokušava
da te ukroti.

Kao ptica nevidljiva,
kao žuti list koji te
u šetnji presretne naglo
i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.
Kao da gledaš veliku reku
u predvečerje koja odnosi
bele lađe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
možda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.

(P.Zubac)

16.05.2016.

...jer nikad se ne držasmo za ruke niti se poljubismo, niti bijasmo drugo osim djeca...


"Povedi me u kut svijeta neki tih. Da te ćutim. Da te dišem. Da te snim."

(E.K.)



















16.05.2016.

''JOŠ TUŽNIJE OD ONOG ŠTO SE ZBIVA ''

Još tužnije od onog što se zbiva
Jeste ono što se nikad nije zbilo.
Moje srce, ko je rastužio?
Ko ga je mojim učinio?

S oblakom stiže tama da zamrači
Široko polje ispod neba.
Sjećanja? Sve se zaboravlja.
Život je samo ono što se gubi.
Pa kako još čovjek da ne poludi?
Jedan taj u meni koga zovem ja.

(F.P.)



16.05.2016.

Imam više od jedne duše. U meni je više ja od ovog jednog mene.

Počinjem da upoznajem sebe. Ne postojim.
Ja sam rastojanje između onog što želim da budem
I onog što su drugi načinili od mene,
Ili polovina tog rastojanja, jer tu i života ima...
Uostalom, to sam ja...
Neka se ugasi svetlost, i vrata nek se zatvore
Neka se samo šum papuča iz hodnika čuje.
Nek ostanemo u sobi sami ja i moj beskrajni mir.

Jeftin je ovo svemir.

(F.P.)

09.05.2016.

''DRUGI''



Ti nisi čovek
ni senka nisi tog čoveka
za kakvog misliš da te smatram.
Tvoj lik i tvoji pokreti i glas
meni ne znače ništa
sve dok ponekad, samo ponekad
ne zaliče na onoga
čija je i sena bila stvarnija
od tvog obličja.

(T.Š.)














09.05.2016.

NE...

Divljenje je posezanje,
govorio si.
I nije bolelo to,
koliko ravnodušnost
o kojoj ni reč
nisi rekao...

(T.Š.)





09.05.2016.

Najljepše je ono što ljubismo sa slutnjom u duši...

Na kutku bijelog oblaka
– spava nejasna tuga
u neprekidnoj melodiji,
tihoj i zasanjanoj
usred zvjezdane jeze.
Samo tamni plač šume
trese svoju srebrnu kosu
izgubljenu u oku razdaljine.


(M.P.B.)









07.05.2016.

It's you or nobody else...

"Riječ ljubav tek tebi mogu dati
sve drugo je nevažno, lako,
za te - svijet ću preimenovati,
samo ako ti želiš tako..."


(B.P.)







07.05.2016.

Neću ništa pitati, samo ću te čekati u vremenu koje dolazi...

Bojim se da ću krenuti, da te neću pronaći.
Bojim se da ćeš glavu okrenuti, da me nećeš prepoznati, da ćeš me zauvijek zaboraviti.

(M.V.)









07.05.2016.

Nisi smeo ostaviti bol koju ću teško zaboraviti.

Tuga, nakvašena rosom tvoje duše, provlači se kroz onaj deo mene koji tebi pripada...

(O.P.)







02.05.2016.

The thought of you coming back to me one day is the only thing keeping me alive.



"Bio je još premlad da bi znao kako sjećanje srca odstranjuje ružne uspomene, a veliča dobre, i da zahvaljujući toj vještini uspijevamo podnositi prošlost."

 (G.M.)

02.05.2016.

U srcu bez tebe vejavica veje.


Otišla je - napokon!
I tako sam najzad sam.
Godinama sam o tome sanjao.
Napokon ću, dakle, živeti sam:
I već se pitam s kim?


(S.G.)







02.05.2016.

Volio sam te i volio sam, i gdje si jednako mislim, ali ne patim...

Ovaj grad, hladan kao poljubac jedva podaren,
rijetko se smiješi onome ko ne pobjeđuje.
No bio je tvoj i vezivali su nas
samo mjesto, samo čas, samo potreba
sada prevelika. Nemam te više.

(G.K.)









02.05.2016.

''Čovjek je nijem''

Poljubac oproštajni, posljednje slovo.
Nervozno još ti samo stežem ruku.
Već pričam, pazi sad na to, na ovo.
Čovjek je nijem.

Zar voz, zar voz još nikako da pođe?
Da l' ikad smijem ja opet da te vidim?
Ne shvatam riječi, sve onako prođe...
Čovjek je nijem.

Da tebe nemam na ovome svijetu,
to bi mi bilo: smrt, smrt, smrt!
A pobjegao bih. Bože, cigaretu!
Čovjek je nijem.

Ode! Na ulici guši plakanje.
Unezvijeren se osvrćem.
Ni kroz plakanje ne slutimo sanje.
Čovjek je nijem.

(F.V.)







28.04.2016.

Ali život razdvaja one koji se vole...

Kad sam otišla
Nebo je još dugo treperilo tugu
Iz tvojih očiju

Kad sam otišla
Nisam ničeg drugog mogla da se setim
Osim tvojih ruku

Kad sam otišla
Odjednom sam bila među tuđim svetom
Koji pojma nema

I koji o meni nikad neće znati
Ono što ti samo u zenici nosiš
I zbog čega jedva čekam
Da se vratim

(Lj.N.M.)














28.04.2016.

Pominjem te često u razgovoru sa sobom...


...da nije bilo tebe
da nije bilo mene
ni pesme ne bi bilo
ni silne ljubavi naše
ni njenog ružnog kraja
ne bi bilo ni tuge
tog glupog običaja...

(G.V.)











28.04.2016.

Volim kad mi nedostaješ do bola, do posljednjeg traga razuma...

...I kada god me grana dirne,
čini mi se tvoje rame
ide uza me,
od senke na stazi učini se
da ti čekaš,
a znam da to ne može biti
odsad pa doveka...

(D.M.)



27.04.2016.

''Starim, a srce mi osta detinje''

Beše to u vreme kad me napusti volja
I kad sam, kao magla koja se vuče preko polja,
Išao bez cilja gradskim ulicama
U starom kaputu i pocepanim cipelama,
Nikoga ne sretoh na svome putu,
Videh samo nju tuđom rukom ogrnutu
Ispod drvoreda, ode u veče sinje…

Starim, a srce mi osta detinje.

Gledao sam grad kako se niz obronke ruši
Zavejan lišćem i svetiljkama u jesenjoj tmuši,
Išao sam između šupljih i oljuštenih zgrada,
Osećao mrak kako na mene pada,
Čuo sam samo vetar, kao nečiju ruku preko klavira,
Kako u golim granama crnog drvoreda svira.

(P.Pajić)













27.04.2016.

''SAMO ŠTO NIJE SVANULO''

Iza prozora samo što nije svanulo
Iako se čini da je još duboka noć,
Sa zimskog neba tek po koja pahulja
Leluja se između zgrada.

Toliko su lake te pahulje
Da nemaju snagu ni da padnu.
Pred zoru se mrzne,
Opominje poslovica,
Noć koja je bila duga
Pred zoru je najduža,
Noć koja je bila teška
Pred zoru je najteža.

Iza prozora samo što nije svanulo.

Kao pahulje
Ili zvuk,
Svet samo što nije umro.

(P.Pajić)





27.04.2016.

''Davne reči''


Još i danas davne reči —
izgovaram svakog trena:
usamljena duša kleči,
van života i vremena!

A ti, gde si ovog časa —
u treptaju letnjih boja:
čim se klasje zatalasa,
ja pomislim: kosa tvoja!


(K.I.)





01.03.2016.

''Ivina vremena''








Danas, još jedan dežurni osmijeh
i riječi reda radi izgovorene.
Koliko će još stihova
ispod tvojih trepavica izroniti?
Kažeš, vrijeme je na našoj strani,
a ja bih da stane sve
u ovom čarobnom trenu
tišine s tobom.

Ja se baš vremena bojim
i da mi te ne odnese iz glave
vjetar neki ludi,
da se ne izbriše
obris tvoga lika
i početak
i kraj
i sjene
pa da poslije samo zeleno vidim.

Danas, još jedan bijeg
u tvoj pogled
i napola presječen tren.
Koliko ću puta još
misliti na tebe
osjećajući druge ruke...

Da se bar riječima može iskazati
koliko ti vjerujem
i koliko bih željela
da mi uspomene
pune tebe budu
i da budu istina.

Danas zadnja cigareta
samo zbog dima plavičastog,
vidim te negdje uza njega...
Sada, laku noć i ...

Vjerovati?
Jesam li mogla sebi
nanijeti veću bol?















01.03.2016.

''Bezimena pesma''

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali... ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa,ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi...





01.03.2016.

.

U ovom prostoru
omeđenom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez središta svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjećanju,
zatvorenom u tamni obruč tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jučer,
ja dozivam noć.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom među oblicima,
u ovaj moj plač
neka iz mahovine iziđu sve košute
i polože moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne žene
svežu moja stopala
i zapale sve lađe,
snene pod lukom mog vrata.
Ja zovem.
Neka dođe velika tišina,
neka dodje velika tišina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja više ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim više daljinu između dva neba,
ne osjećam krv.
U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam riječi
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje kože,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji briše obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pčele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.
Ja zovem.
Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napušta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otuđi od sunca,
neka oštrice izrasle u dodiru naše šutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.
Nađite me,
vežite me,
spalite moje sjećanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i šljunak pretvara u ljubav.



28.02.2016.

''Kompas''



Šta će mi kompas
kad na startu znam
da sam izgubio
svoj cilj

Šta će mi put
na čijem kraju
nisi ti...


(M.V.)











28.02.2016.

''Odgovor''

Pobrala sam spokojno reči tvoje plahe
i pune nekakvog bola,
jer znam, nećeš otići u monahe,
kao što zbog nečeg kaza.
O, veruj mi, biće i drugih staza
kojima ćeš pobeći od mene ti.

Pomisli samo kako me nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.

Ili poveruj jednog dana
kako mi duša smeta
da imam duše,
kako mi srce smeta
da te volim celim srca toplim dnom.
Pomisli kako sam ja satkana
od nadopunjavanja života snom.

Pomisli sve što ti je uteha.
Poveruj kako sam ja kriva
što u meni još pre rođenja,
pre detinjstva i pre mladosti
gori bolna i živa
strast da svoje i tuđe radosti
pretvaram u bol.

Ili pomisli, da je i moglo biti
sve za čim tvoja pesma žali,
bilo bi tek za dah časa,
pa večnost celu opet ne bi znali
jedno o drugom;
unepovrat i ništa ipak bi moralo
sve da utalasa.

Pomisli, izgubićemo se u noć
kao pjesme tvoje odjek tužni
u moj kraj;
i znaj, i san i čovek
i bol i sreća prolazna da je;
i da ništa nema toliku moć
da večno traje.

Ili, kada gorku ovu
od mene dobiješ vest,
pomisli da je isti ceo svet,
i bolnu o meni svest
uzberi kao otrovan cvet
i baci je na drum.

I pomisli ponovo
kako me nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.


(Desanka Maksimović)





28.02.2016.

''Jednoj prolaznici''

Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;

Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja? A zatim noć! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?

Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.


(C.Baudelaire)







20.02.2016.

''BIĆU TU''

Kada se zamrači nebo nad gradom kojim hodaš
Kad više ne bude nikog koga bi mogla da probaš
Kad tvoje dječije lice dobije prvu boru
Kada budna i sama dočekaš prvu zoru
Ja biću tu

Neću se javiti, neću te gnjaviti
Neću te zvati, neću se dati
Neću te gledati, nećeš mi trebati
Neću te voljeti, nećeš me boljeti
Neću ti prijetiti, neću se svetiti
Tek, biću tu.

(R.M.)









20.02.2016.

''BEZ TEBE''

Protiče vrijeme bezvremeno...
Tinja divota bezdivotno...
Pletu se misli besmisleno...
Promiče život beživotno...

Nižu se snovi besanovno...
Grči se tijelo bestjelesno...
Lutam u stihu bestihovno...
i sve je prazno — bestebesno.

Bez tebe sve je besmislica
dane mi ždere bezdanica
snovima hara besanica...
Dokrajčiće me bestebica.

(R.M.)









20.02.2016.

''AKO NAS ŽIVOT RASTAVI''

Ako nas život jednom rastavi
Hoćemo li se sećati nas
Da smo se toliko voleli...
Hoćemo li pamtiti sve naše poglede
Koji su ponekad boleli...
 
Da li ćemo pamtiti sve naše dodire,
Sve mašte naglas izgovorene.
Ja ću se tebe uvek sećati,
A hoćeš li ti mene...
 
Da li ćemo se sećati noću,
Dolaziti jedno drugom u san,
Hoćemo li šetati po zvezdanoj prašini
I čekati novi dan...
 
Bojim se da ćeš me zaboraviti,
Da ću bez tebe brzo uvenuti,
Da život neće više bajka biti...
Da će se vreme zaustaviti,
Da će svi satovi tada stati,
Da ću krišom suze liti...
 
Hoće li duša umreti
Ako nas život rastavi,
Da li će srce tada stati...
Ako nam se putevi raziđu.
 
Koga ću tvojim imenom zvati...
Neću se više ni suncu radovati
Ni ono više neće biti jedino,
Ni poljupce tvoje neću osjećati...
Tada više ni u ljubav neću verovati
Sve će tada nestati
I ništa više neće postojati...
 
Ako nas život rastavi...
Samo mi obećaj da ćeš
Se sećati nas.

(M.V.)





12.02.2016.

''Intima''

Hoću samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
Čitav svijet da se sakrijemo
Dane i noći da bismo se razumjeli

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
Osim onoga što mislim o tebi
I o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama.

(P.E.)











12.02.2016.

Ja ti noćas odlazim... putevima dugim...

Ja ti noćas odlazim... putevima dugim...
gledam te dok spavaš moja mila ne želim da te budim...
nek te ljudi sretnu vide...
Tamo gde smo bili...
gde si bila more... gde sam bio duga tvog jedinog neba...
Nije ovo suza da te boli...
da ti sve baš sve u tugu pretvori...
to je samo suza da te čuva...da te ljubi... suza što te voli...
Ti si Sunce što u meni sija...
zraka što mi znači...
I gde god odem ... moja mila drugu neću naći...
a kad odem, budit ćeš me opet...
U zorama tišina ... bićeš moja strepnja, bićeš žudnja, bićeš moja plima...
Nije ovo suza da te boli..
da ti sve baš sve u tugu pretvori...
to je samo suza da te čuva...da te ljubi... suza što te voli...

(G.M.)









12.02.2016.

''NAGOST ISTINE''

Ja to dobro znam
Očaj nema krila,
Niti ljubav,
Nemaju lica,
Ne govore,
Ja se ne mičem,
Ja ih ne gledam,
Ja im ne govorim
Ali sam ipak

sto tako živ

kao moja ljubav

i moj očaj.


(P.E.)



09.02.2016.

''TVOJA NARANDŽASTA KOSA U PRAZNINI SVIJETA''


Tvoja narandžasta kosa u praznini svijeta,
U praznini teških stakala tišine
I od sjene gdje moje gole ruke traže sva tvoja lica,
Oblik tvoga srca je varljiv
I tvoja ljubav nalik mojoj izgubljenoj želji
O uzdasi od ambre, sanje i pogledi.
Ali ti nisi vazda bila uza me. Moje sjećanje
Još uvijek u tami jer vide gdje dolaziš
I odlaziš. Vrijeme se služi riječima kao ljubav.


(P.E.)











09.02.2016.

''ZALJUBLJENA ''


Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno tijelo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju sjenku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvijek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svjetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smijem, plačem i smijem,
Govorim, a ništa ne kazujem.

(P.E.)









09.02.2016.

ŠTO TE NEMA?...


Kad na mlado poljsko cv'jeće
    Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
    "Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
    I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
    "Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
    U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
    "Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
    I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
    "Što te nema, što te nema"...

(A. Šantić)



31.01.2016.

...a odgovori u nama..leže..i ćute..i danas..


Sunce moje,
još pamtim dan kada sretoh tebe..
pahulje bijele i prvi snijeg..
nesigurnost prvih dodira i riječi..
tišinu nedorečenih misli, želju i strah...

(I.S.)









31.01.2016.

''MAGLA''

Kad smo tražili zvjezdani put.
nismo ga našli
Pokušavali se zagrliti,
a da se nismo ni dotakli.

Godinama se u vasioni sastajemo,
a ni korak bliže
nismo se pomakli.

Samo se skupljaju nad nama
dani očajanja i nestaju
zauvijek u magli...


(I.S.)









31.01.2016.

''Zauvijek''

Stojim na kapiji svog života i gledam za srećom koja odlazi..
Sjećam se trenutka iz svog djetinjstva..jedne žene..
koja stoji na istom mjestu i gleda za svojim životom..
Nisam u potpunosti razumjela taj tužni trenutak.
Sada znam..
Boli! Jako boli..nemoć..
Ono neminovno koje odnosi sa sobom
najveći dio ljudske ljepote, ide jednosmjernim putem
gdje povratka nema..
Neko bi rekao..bori se..!
Ali postoje borbe ..i borbe..
Najteža je ona koju vodiš sa sobom,a najbolnija
kad shvatiš da gubiš.
Treba nastaviti dalje bez osvrtanja.
Kažu to je jedini lijek..ali kako izbrisati sjećanje
to ne kažu..
Evo ih.. već naviru..lagano se slivaju prateći tok
izdajničke suze na blijedom obrazu.
Kad bi bar htela da oteku u nepovrat!
Ne želim zidove koje zidaju oni koji ispuste sreću.
Mada.. možda je tako lakše zaboraviti..preboljeti..
sagorjeti negdje duboko..zauvijek..
Postoji li zauvijek?
Znam samo da postoji vrijeme koje nosi sa sobom
i nas i sjećanje,ali zauvijek..
to, nije vrijeme.. to, nije nešto
to je neko..ko je zauzeo posebno mjesto i ostaće tu
uprkos sreći koja je otišla..uprkos patnji
uprkos vremenu i sjećanju od kog želim pobjeći...

(I.S.)





29.01.2016.

Ali ja sam tu, a prošlost daleko, trenutak je pošao i odnio tebe.

S vremena na vrijeme, poželim nešto

samo za sebe

samo u jednoj sekundi vremena,

iskrade se želja

da vidim tebe.


(I.S.)











29.01.2016.

''SAM''

Lagano ledi se rijeka u suton
i neko negdje sjedi sam
ja ne znam gdje,
i ne znam ko..
Znam samo, neko mi je rekao:
da neće da upliće svoje godine
u moju mladost..
i još je nešto govorio..
A ja sam osjećala da će boljeti,
da će dugo boljeti..
ako ne uspijem zaboraviti
njegove oči..
Kroz suton polako promiče snijeg,
a neko negdje sigurno sjedi sam...

(I.S.)







29.01.2016.

Toliko si daleko da nikakva pošta ne prima moja pisma-za tebe.

Pojavljuješ se i nestaješ.Takva si kao da te nema.
Kada te nema, jasnost osjećanja mojih čula deluje tako
da mi se čini da postojiš.
Ti živiš tamo kuda pisma ne dolaze.
Daleko, dalje i od najdaljeg značenja ljudske riječi
što ih ima daljina.
Tako daleko da samo uvijek i nikad, mogu pomoći misli
da približe tvoju udaljenost.
Tako daleko da kad kažem živiš - da mislim postojiš,
onda su te riječi metafora moga a ne tvoga postojanja.
Ti, tebe, tebi - to su pisani znaci moje egzistencije
suviše blijede da bih joj davao naziv radi nje same.

(Z.B.)





19.01.2016.

''KAD ODEŠ''


Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se
Kad bežiš, pobegni naglo i plači kad si daleko
Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole
Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.
Požuri da te suza ne stigne i ne opeče
Pazi da te oko ne vidi i ne skameni
Juri da te ruka ne potraži, ruka snena
Stazi se svojoj jedinoj vrati, sebičnom sebi.


(Z.R.)







19.01.2016.

“Jednog dana ćemo se sresti, a ti nećeš znati da sam to bio ja.”

Ne pitaj me gdje su moja ljeta!
Ni sam ne znam šta se desi s njima -
Mladost planu k’o zlatna kometa,
Samo bljesak osta pred očima.
Sretno jato razdraganih dana,
Dotače me krilima u letu…
Odleprša mladost razdragana
I ostavi uzdahe i sjetu.
Zlatni sjaj se rasu nemilice,
K’o vatromet najdivnijih boja
I zapljusnu začuđeno lice,
Što ostade puno nespokoja....









19.01.2016.

''Govorila je pogledom''

Govorila je pogledom...
A ja sam, krišom,
kada joj trepavice prekriju lice,
ljubio obraze, da zenice ne opaze
i ona dva mladeža ne uobraze...
Znala je... Žena je.

Smejala se očima,
izazivala – sanjaj me noćas…
A ja sam je sanjao, već tog trena
i govorio u snu.

Govorila je pogledom…
Ja samo rečima...

(G.T.)







16.01.2016.

''ŠTO DA TI KAŽEM''


Što da ti kažem
Što ne znaš o meni i sebi
Osim da pola ovoga svijeta bih dao tebi
A pola neka se snalazi kako zna
I da te nikad ne budim iz ovog sna
Koji je java i u kojem nas stvarno ima
Što da ti kažem
Šume se slažu i polja se slažu
I čuješ i sama kako zvijezde kažu
Bez tebe bi jedan dio vremena
I vječnosti jedan dio
Bezvrijedan i nemoguć bio.

(Ž.K.)







16.01.2016.

Čujem te kako koračaš...

"Čujem te kako koračaš...
Daljina mi te primiče
i talog Mjeseca ostavljaš za sobom...
I krijem oči da sakrijem
da duša mi za tobom plače,
i krijem dušu da sakrijem
da oči bez tebe su nevidne,
i krijem ruke da ne vidiš
prazninu koju nosim u njima
i ćutim da u glasu mome
ne osjetiš poziv
da mi se vratiš
dok koračaš
sa Sunčevim prahom pod nogama
i odlaziš
tamo gde ja nikada neću postojati"

n.n.











16.01.2016.

"Jer su naša mjerila drugačija i naša osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo ni drugih ni drugačijih i sami sobom se grijemo..."

U mislima ti,
ti i ja,
nas dvoje.
Živim tvoj,
tvoj i moj,
naš život
i želim tebi,
tebi i meni,
nama
da ti,
ti i ja,
mi
ne doživimo
da moje misli
i moj život
ostanu bez tebe,
tebe i mene,
nas.

(G.T.)





10.01.2016.

''Imaš''

Imaš u sebi nešto što ja nemam
imaš mudrost koja te čini ženom
oblak koji te plaši sjenom
a ipak ti si ta obala
kojoj može prići moja lađa
umorna i potrganih jedara

imaš u sebi i dio mog djetinjstva
mada ti se čini sasvim različito
jer pamtiš
jer ti i sada zvuk zvona
topi dušu od stoljetnih zima
imaš ti imaš
neku tajanstvenu misao
ruke koje obgrle cijeli svijet
i dlanove na kojima raste plima
u tebi je i moj dio tuge
nemir onih koji sanjaju mirno
bujica kojoj tek tvoja duša znači kraj
i putovala si tako životom
neprestano uz mene
a da me nisi ni vidjela ni osjetila
tek si prepoznala zatvorenim očima
ovaj dio neba
koji tek treba posuti zvijezdama

Željko Krznarić 

10.01.2016.

Nemoj!

Čujem da se na put spremaš – nemoj!
Drugog voliš, drugi ti je srcu mio – nemoj!
Ne znaš kako je odvojen biti i šta znači strastvovati
S čijim srcem sad se kaniš poigrati?
Nemoj!
Od mene se ne otuđi, ne odlazi neznanima
Kradomice na drugog pogleduješ – nemoj!
O mjeseče zbog kojeg i nebesa zbunjena su
ti nas rušiš i činiš nas smetenima – nemoj!
Gdje su silna obećanja o sastanku, o viđenju?
Zar ćeš sada riječ što dade pogaziti? Nemoj!
Šta sve nisi prisezala, šta sve nisi obećala...
Od zavjeta vlastitoga sada bježiš – nemoj!

- Rumi

10.01.2016.

''Hoću''

Hoću da te ljubim, da prođe
sve loše, što su ti ikada rekli.
I kad po tebe zli Mesec opet dođe,
bez straha se mojom ljubavlju prekri.

Hoću da te grlim za svaki onaj put
kad nije imao ko da stane uz tebe.
Kad ti je neko hladan i sasvim krut
poseko snove mlade, još pre berbe.

Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
svaki, koji su ti mila ikad, ikad zadali!
Da te čuvam, od onih što ti setu kroje
i koji su tvoju ljubav večito potkradali!

(R. P.)

09.01.2016.

Zanosim se da bi me ponovo mogla zavoljeti...


Sreli smo se
negdje
između svjetova
u malom prolazu
gdje
sudbine se ukrštaju
u vremenu
kada svemir utihne
da se
šapati duša čuti mogu...


(J.L.)









09.01.2016.

''Uzalud sam se trudio”

Uzalud sam se trudio ti si u meni
Kucala
Kao neko drugo srce koje imam.

Uzalud sam se trudio ti si dolazila odlazila
Po bezglasnim prolazima kojima moja krv tiho mrmori

Uzalud sam se trudio znao sam da si tu
Zauvek
I zgrušana vrebaš
U traženju izlaza.

I moje ruke bez moje volje hvatale su me za gušu
Da te stegnu da te zadave

Da te istrgnu iz mene
Kao klin
Kao krik
Kao bulku koja crveni zid moga života.

(J.R.)









09.01.2016.

Nosit ću te prema tuđini k'o mornar more...

A ti, i tako sama
ostat ćeš daleko moja
daleko moja
bez mene, bez nas, bez svega...

(J.P.)





06.01.2016.

''Monolog na rubu vremena''

Davno si otišao. Davno.
Ne sjećam se više koji to bijaše dan.
Ni mjesec. Ni godina. A poslije
sve su bile iste. Te godine. Puste. 
I užasno prazne. Toliko prazne da ih 
čovjek najradije ni brojao ne bi.
Pamtio bi samo one dane
kada smo se smijali. Onako.
Bez razloga.
Kada smo se smijali svemu. - 
Ali vrijeme k`o vrijeme. Izbriše sve. 
Zaračuna i ono što zbilo se nije, 
a trebalo je. I ono što jest, a nije.   

Gdje si uopće sada?

Visoko nad gradom jedan zvonik 
odzvanja podne, a ja stojim na rubu ceste
koju bih trebao prijeći. - Gužva je. 
I ljudi psuju jedni druge. 

Ne prelazim je.  

Više od svega tek htio bih ti reći, 
kako srce zatreperi...
Znaš li? 
Ono te još uvijek čuva 
u šapatu jedne riječi.

(V.K.)













06.01.2016.

.

''Malo je minut ćutanja,
malo je dan žalosti,
malo je suza,
malo je molitva jednom Bogu.
Mnogo je to duša...''

(G.T.)





06.01.2016.

Ne sme ništa da ti fali, zaboravi me...


Nije pošteno da ti nedostajem
Nije pošteno da ti nedostajem.
Ne sme ništa da ti fali, zaboravi me.
Sve što je vredelo, pamtiću ja,
svakako neću doživeti ništa za pamćenje,
a tvoja budućnost tek će da se pamti.
Mirisaću na tebe, da zbunim druge žene,
a tvoj dah na mom dahu
treperiće u ritmu ovoga što osećam
i sve što izgovorim biće tvoja zasluga.
Ja sam svoje u dve reči rekao.
Nije pošteno da ti nedostajem.
Moja kosa je srasla sa kožom
među tvojim prstima,
pa te ponekad golicam, kao uspomena.
Ne dam da te uspomena muči,
al’ ne pitam se ja,
već nešto u tvojim grudima,
što osećam k’o svoje,
a ti misliš da je tvoje,
pa ti nedostaje bilo šta moje.
Nije pošteno, ti si ipak ti, a ja samo ja.

(G.T.)





03.01.2016.

''Kada te budem sreo, nastaviću da te tražim svakoga dana.''

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad mene ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevnice prekrivaju boje...

(A.M.)











03.01.2016.

Znam, imam te samo kroz šapat tišine, ali ne dam nikom da mi gasi snove.

Hiljade nežnosti sam osetio, imao, ko zna šta sve sa njima radio u dosadašnjim životno-romantičnim lutanjima. Neka su bila imresivno pamtljiva, neka su bila što pre zaboravljana, a neka još žive, jer su nastala u nekom trenutku, koji je nebeski bio određen. To nebesko određenje, poslalo je tebe, kao osobu sa druge planete, da uvedeš red u moj haotični romantični univerzum. Nisi ni bila svesna svoje Bogom dane uloge, igrala si je prirodno, onako kakva i jesi...spontana, nasmejano zbunjena, pažljiva, naknadno naučena romantici, mada si postala dobar učenik, jer si me shvatila, a ja sam samo ipak romantično- srećno zaljubljena duša. Nežnost mi je drugo ime, strast mi je nadimak, želja za tobom pasija, a ljubav koju osećam za tebe, ona je dar od Boga.





03.01.2016.

"A, ako i kreneš u neki bolji dan, povedi i mene..."



"Zamiriše ponekad dan na tebe i lažem sebe da nije taj dan, i lažem sebe da nisi ti, i lažem sebe da nisam ja... I lažem sebe da su neki drugi u ovakvom jednom danu zaustavljali trenutak zagrljajem...."







31.10.2015.

''Lijepo lice''

Lijepo lice,
moramo ga odmah zaboraviti,
vratiti tamo odakle je došlo,
u čisto, u bijelo, u daleko,
u njegovo vrijeme,
gdje nas nema.

(D.D.)















31.10.2015.

''Tromb''

ne plašim se visine, već sedenja na ivici
- nemam više živaca za to

ne plašim se ostavljanja, već čekanja

nema više prostora u grudima
za tako nešto

sve se steglo u iščekivanju,
utrnulo

tromb iščekivanja
koji pliva ka srcu

totalno zagušenje

premalo je vremena
čak i da želiš sad
da stigneš

ravna linija.

(R.P.)





31.10.2015.

''Moj svet''

Moj svet se sastoji od misli mutnih,
od srca pometenoga,
od onoga što u bolu dokučim,
moj svet se sastoji od nedorečenoga.

Moj svet se sastoji od sumnje u Boga,
od priželjkivanja
da ga ima negde gore,
od prigovora njegovim zakonima,
njegovoj volji da čovek bude stvoren.

Moj svet se sastoji od nespokojstva,
od prezanja pred svačim,
u njemu su i skrušenosti blage svojstva
i pobuna
što čovek prođe tek što zakorači.

Moj svet se sastoji od onoga
što se misli kad je ponoćna tama,
nestalniji je moj svet od dima,
od tuge tiši.
Stotinu vasiona svet sad u meni ima
i stotinu krugova čistilišnih.

(D.M.)



28.10.2015.

''Tuge''

Sivi spoj slijepih sati opkoljava nas i lovi,
kao talasi, kao oblaci, grozomorni, teški,
kao tuge, kojim nas daruju.

Gdje smo? Šta hoće ove tuge?
Zašto nam prilaze i kuda vode...
Uvijek iste, na isti način.

Nagost im tolika da to više i nije.
Na nejav i na nenad,lice, i na stud,
koji ništa ne nudi i ništa ne čeka.

Niti ih ubijamo, niti nas ubijaju!
Samo rastu, bez predaha,
u ne znam šta,
bez ičeg u šta bi zurile,
i slijepe...

(J.R.J.)













28.10.2015.

''Bez sagovornika''

Razgovaram bez sagovornika
kao da razgovaram s duhom,
ne vidim mu razgovetno lika,
čujem ga više srcem nego sluhom.

Nema čuđenja, nema nesporazuma,
razgovaramo kao vekovni znanci,
otvaram širom vrata uma,
reči iz podsvesti idu pravce.

Govori mi što nikada inače
neće mi reći ako se sretnemo.
Znam šta mu i polureči... znače.
Razgovaramo sad naglas, sada nemo.

Pričini mi se da razgovor teče
u dalekom predelu, visokoj travi,
nekad u svanuće, nekada uveče -
sve je nestvarno, a kao na javi.

To biva kada se u meni nagomila
mnogo prećutnog, u samoći.
Razgovaramo kao što razgovaraju oči,
kao što razgovaraju dva bila.

(D.M.)





28.10.2015.

''Ljubičasta jesen''

U koje nebo ti sada gledaš?

U čijim očima dio sebe tražiš?

Zašto baš u ovom trenu slutim

strah se tvoj raspuko

u staklenu ciku.

Pogledaj u sebe…

Šta primaš: ljubav ili naviku?

Priznaj,

makar ljubičastom naivnom oblaku,

kakve plamene dubine u sebi ćutiš.

Priznaj,

makar držeći skrštene prste na ledjima,

kao što nijemima usne svoje držiš.

Tiho na zapadu

jenjava sunca jesenjeg sjaj,

iz odškrinute škatule srca

dopire loman glas.

Znam, to se užareno u tebi

želja rasplamsava,

dok guši je omča

davno propalih godina.

Ja mogu sjenu na sjenu

i laž na laž slagati,

i nijeme ljubičaste oblake

još dugo čekati.

A ti…

Kad u postelju za dvoje

legneš sam

u svoj ispruženi dlan

pogledaj…

Čuješ li linije života riku?

Odgovori.

Šta držiš: ljubav ili naviku?…

(L.)





24.10.2015.

''Kapi''

Volim tvoje riječi nerečene
dugu kosu što me silno sludi
usne tvoje što su k'o svanuća
mis'o lijepu što iz sna me budi.

Nemoj da te ništa pretjerano čudi
oko tebe sto se zalud trudim
u mladosti mojoj od tebe sam ranjen
i ne mogu biti kao što su drugi.

Svakom danu k'o da nešto fali...
uvijek čekam jutro da se javi-
da zarudim i uz svijeće planem
i u mis'o,kad ti teško bude,
k'o spasenje iznenada banem.

(Lj.Z.)







24.10.2015.

''Blizina ume da nas zaprepasti''

Rekla si: Doći ću.
Rekla si : Doći ću. Sigurno ću doći.
I opet ponovila: Doći ću ako dođem.
Razumeo nisam šta si u stvari htela da mi kažeš.
Odlučio sam da te čekam.

I tako evo godine prolaze a tebe nema.
Tu smo u komšiluku. Kuća do kuće takoreći.
Vrata do vrata.
Jer blizina ume da nas zaprepasti.
I da nas udalji od samih sebe.
Istina je da daljina razdvaja prostore.
A blizina ljude.

Nije lako tolike prepreke u nama premostiti.
Počinjem da se brinem za tebe.
I da sumnjam počinjem.
Brinem se da ne zalutaš na putovanju do moje duše.
Varke su na stazi svakog tragaoca.

I sumnjam kao što rekoh.
Da te je samo san večiti omeo da dođeš.
I nemam hrabrosti da pozvonim na tvoja vrata.
I ako bih te ipak na njima ugledao tada
Hoću li moći da te upitam bez mucanja
Jesi li živa
Jesi li mi živa ljubavi moja

(V.L.M.)









24.10.2015.

''Koralne minđuše''

Sve što nam izmiče
i u prošlost propada
gubi uz put mnoge odlike svoje.
Zlo blijedi, grijeh se zaboravlja,
vino cikne,a poljupci
pod nebom trajni,
u pjesmu se preobraze.

Kad bih tvoj zagrljaj poželio,
smišljao sam stihove.
Tumarao po sobi,
govorio ih u prazninu.
Ah,ti stihovi!
Ne bijahu baš mudri,
al'bješe mnogo neumitne čežnje
i strašnih riječi u njima.

Stiskala si mi dlanom usta
da zaćutim,
i uporno branila
iznenađene svoje uši.
A ja sam već bludio vrhom jezika
ružičastim njenim zavojima
kao na lavirintu.

Na tvom srcu spavao
i nezajažljivo miris udisao
vrele puti.

Snovi, što se kradom bliže
da spavača spopadnu u mraku,
imali su boju tvojih očiju.
Bili su plavi.
A na čelo mi polako kapali
korali tvojih minđuša,
kao kapi pečatnog voska.

Kad danas u dlanove položim
ostarjelo lice,
pod prstima jasno napipavam
obrise tvoje lobanje.
Nikad na nju mislio nisam,
ni glavu u dlanove spuštao.
A i zašto bih?

A strašnja čeznja da se budi
makar bez radosti, bez nade,
stalno prišiva crna krila
strahu od nepostojanja.

Ali, kad zaista umrem,
iz tišine će gline,
još da u koracima tvojim
zajeca moja ljubav.


(J.S.)







03.10.2015.

''Ljubav''

Dođe iznenada,
slobodno ušeta,
zauzme svaki deo srca,
ispuni radošću dušu,
vine među oblake i zvezde,
stavi osmeh na lice,
sjaj u oko,
napravi haos u glavi,
podari najlepše snove...

Nestane iznenada,
baci treskom sa oblaka na zemlju,
donese noći bez sna,
dane bez svetlosti,
život bez radosti,
prazne ruke,
rane na srcu,
bol u duši,
suze u oku,
haos u glavi...

Ljubav,
snaga što u trenu uzdiže,
snaga što u trenu razara.


(M.M.)













03.10.2015.

''Pahuljice''

Doći će hladne noći, ledene kiše,
i vetrovi što cvile, vetrovi što pate.
Osetićeš kako u tebi samoća diše,
plakaćeš kroz najtanje somotske sate.

Poletećeš tad u ove pesme, bilo kamo
i nisi se nadala, da će na kraju ispasti,
kako bila si pahulja malena samo
u nečijim usputnim smetovima strasti.

A umesto uspavanke za svoje nemirne sne,
grcaj pesmu, koju si dosad pevala,
znam ja dobro, znam ja baš sve,
al’ sama si birala, sama si snevala...

I kad je već tako, dajem ti... evo!
privi noćas ovu pesmu uz svoje grudi,
pisanu, dok sam te dečački snev’o...
sama si birala mila, pa sada sama i budi.

(R.P.)







03.10.2015.

'' Postoji ''

Postoji takva sudbina
da sve što o njoj nije kolebljivo, nije čvrsto

postoji takva ljubav
da se svijet završava tamo gdje hoćeš da postaviš
stopu

Postoji takvo uživanje
da usta žene izgledaju kao da je stid samo
pitanje pola

Postoji takva kosa, krivotvorena meteorom,
da je to sigurno đavo koji je u njoj pravio
razdjeljak

Postoji takva samoća
da samo jednim okom vidiš već samo so

Postoji takva zima
da daviš golubove i tako griješ svoja krila

Postoji takva težina
da si između onih što padaju ti onaj koji je već pao

Postoji takva tišina
da je moraš izgovoriti: i to ti, baš ti!


(V.H.)



01.10.2015.

''GLEDAM TE''

Gledam te. Ti si, a nisi.
Ruke su tvoje. A nisu.
Bar mi pismo napiši
da vidim po rukopisu.

Gledam te. Sneg na kosi.
I korak isti. Drag.
I vetar pahulje nosi
i zameće ti trag.

Gledam te. A sneg sipa.
I sve te više znam.
U sobi miriše lipa.
Ponoć je. Opet sam.

(P.Z.)









01.10.2015.

''Jedino će ostati''

Tvoje će oko zaboraviti
moj neodlučan korak
i uho će zaboraviti
moj neobuzdani smeh
i usna će ti zaboraviti
moj gorak usnotok reči
i rame će ti zaboraviti
moj nesiguran dlan
samo će tvoja kosa
upamtiti moju ruku
koja se suprotstavlja
zamišljenom vetru.

(P.Z.)





01.10.2015.

''Kao slučajno''


Razliješ boje
po mojim mislima,
zamutiš mi pogled u očima,
I one suzne kapljice
na mom obrazu,
zaustaviš samo smješkom
Pokretima na gore,
uglovima usana...


Okružiš me
laganim koracima,
Nestvarnim vjetrovima
lažnog sjećanja,
I stvaraš taj krug
nijemog šaputanja,
beskrajnog razmišljanja....


I onda se zapitam...
Šta bi se desilo ,
kada bi samo ruku pružila,
Dodirnula me...
Onako,
slučajno....
(G.)







30.09.2015.

''Možda''


Možda sam bila
samo nečija greška.

možda si ti
bio moja

ili sam bila
nečija čežnja
patnja ili bol

možda sam
još uvijek

možda nismo bili
suđeni
jedno drugome

možda nisam
nikome suđena

možda sam samo
na samoću osuđena

možda.

(J.M.)















30.09.2015.

''Uvijek čeka''


Smrt uvijek čeka među godinama
kao tajnovito drvo koje zamrači
bjelinu staze, neočekivano,
a mi hodamo te nas iznenadi.
Onda, na rubu njezine sjene,
neki nas tajni drhtaj zaustavi:
gledamo u visinu i naše oči,
poput mjeseca, čudesno blistaju.
I, poput mjeseca, ulazimo u noć
ne znajuć kuda idemo, a u nama
smrt raste, nezaustavljivo,
s umilnim užasom hladna snijega.
Put se rasipa u tugu zemlje
u kojoj nema svjetla da je osnaži.
Samo ostaju oči koje pitaju
u potpunoj noći i ne umiru nikad.


    (J.L.H)



30.09.2015.

''Ne''

Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.

Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

    (J.L.H)





29.09.2015.

''Sjeta''


U praznom pogledu samo si Ti
slike sjećanja u beskraj lete
život se okreće kao na filmu
s’ tugom u očima punim sjete


Lete godine kao jesenje lišće
na svakom listu uspomena
kao knjiga životom pisana
jesenjom patinom pokrivena


Naviru sjećanja na prošle dane
tvoj lik me k’o sjenka prati
vraća mi osmijeh na umorno lice
kao da želi vrijeme da se vrati


Pomislim na tren da budan sanjam
na vrijeme prošlo što mi te uze
a znam da si tu negdje u meni
i vješto se kriješ iza suze.

(S.)







29.09.2015.

''Ruke su moje''

Znaš li
ruke su moje
za tobom
ostale ispružene...

Čujem te noću u snu
hodaš po mojoj sobi.
Nekom si me
čudnom snagom očarao.

Čekam te,
ništa drugo ne umem.


Sa tobom Sunce izlazi.

Na put si mi stao...
U tebi su svi
ključevi sreće.
Tečeš kroz moju
vrelu južnjačku krv.

I kad te ne volim-
volim te.

(L.S.)





29.09.2015.

''Da sam te ukrao''


Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

(Ž.K.)











27.09.2015.

Gutao sam tvoje oči kao kapetan podmornice koja tone.






I onda sam zurio u tvoje oči.
To znam već da si primetila.
Nisam uspeo da se sakrijem
niti iza jedne svoje reči ili gesta...
Zurio sam kao da su to poslednji zraci
nekog sunca, i da ih nikada neću više videti.















27.09.2015.

''Pjesnikove opcije''


Govori jedno te isto
i uvijek jedno te isto
samo drugim riječima.
Ali uvijek istim riječima
kazuj nešto poprilično drugačije
ili to isto ali na poprilično drugačiji način.
Ostavi puno nedorečenog
ili opet riječima koje ne govore ništa
izreci puno.
Ili se naprotiv prepusti šutnji, itekako rječitoj.

(H.M.E.)








Stariji postovi





<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


LOGO BLOGA

Pogledom te tražim negdje u daljini (godinama)...


MOJI PRIJATELJI

Inertia
Obasjaj tamu
Ekarolina
look little Alice, this isn't Wonderland
Don't be like the rest of them, darling
Gracias a la Vida
You're intoxicated by my very presence
50 shades of fucked up
The Museum of Innocence.
Inalcanzable como estrella.
UvijekSlugaNikadGospodar
Ovdje je osmijeh događaj.
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
San o jednoj ženi
KOLUMNA MOG ODRASTANJA
M story.
Per aspera ad astra!
Hello, world
Suviše tajni u očima.
objasni me meni.
poslednji stihovi pesme za nas
Elegisanja Eglenisanja
U urbanoj sahari života
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
A kad promašiš ljubav..
Koraci do sna!!
Još na klupi iza zgrade urezana su imena
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Ti bićeš, moj vječni mir ♥
Volim te. Ne možeš mi to oduzeti.
Tragovi proslosti!
Život je........bezgranična poezija bola i tuge
The meaning of life
I sta biva kada se plamen ljubavi ugasi?!
Lavica sa srnećim pogledom
Emotivna cicija.
Ljubav je samo riječ i ništa više
Ptice doletješe
Citati.
Iskreno Vaša
Alter Ego
Malo šta je još po starom !
Pogled je najčistije čulo.
ljubavnepjesme
tisina svira
Igralište
Crveni tragovi
Čovjek samo Srcem dobro vidi
više...


My life is here, my love is there ...




Ja, i kad najviše žurim, žurim vrlo polako. To nazivam razmišljanjem. (Mika Antić)

While walking down the street, I heard an old lady saying, " I've been in love with the same man for almost 50 years.."
I was touched but then she whispered,
" I wish he knew..." (Jenny)



Hiljadu put od jutros kao nekad te volim. Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.

Voljeću te kao sebe. Ili ne, to je malo, voljeću te više. Voljeću te kao potrebu koju sam sam sebi stvorio, čuvaću te kao talisman protiv svih životnih uroka, poput divljaka, stajaćeš oko mene kao zid, iznad mene kao krov, oko mene kao toplina. (Meša S.) <3



Osmijeh. Večeras osmijeh koji nosiš na usnama ponesi u snove gdje ćemo se zajedno smijati. (P. Koeljo)

"Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."

Meša Selimović



Na jednoj strani su nam želje, na drugoj uspomene. A mi smo negde na sredini, daleko i od jednih i od drugih.

''Saznao sam, eto, sad, na kraju svega, da me nije zaboravila. I ne znam da li mi je drago, jer je tužno. Često me pominjala, znači da je mislila o meni.''

"Ako ti nekada bude loše u životu, sjeti se mene, jer ne može se umoriti od čekanja onaj ko se ne umara od gledanja u tebe."

"Neko vam jutros govori, ali ga vi ne slušate, ne zanima vas šta on misli.Hteli biste da znate šta misli onaj koji je daleko i koji ćuti." (D.R.)

''Pa ipak ti su susreti tek kratka radovanja, jer znam: na nekom raskršću neću te videti više.''(M.A.)



BROJAC POSJETA

178321