Pogledom te tražim negdje u daljini (godinama)...

Welcome !







31.01.2016.

...a odgovori u nama..leže..i ćute..i danas..


Sunce moje,
još pamtim dan kada sretoh tebe..
pahulje bijele i prvi snijeg..
nesigurnost prvih dodira i riječi..
tišinu nedorečenih misli, želju i strah...

(I.S.)









31.01.2016.

''MAGLA''

Kad smo tražili zvjezdani put.
nismo ga našli
Pokušavali se zagrliti,
a da se nismo ni dotakli.

Godinama se u vasioni sastajemo,
a ni korak bliže
nismo se pomakli.

Samo se skupljaju nad nama
dani očajanja i nestaju
zauvijek u magli...


(I.S.)









31.01.2016.

''Zauvijek''

Stojim na kapiji svog života i gledam za srećom koja odlazi..
Sjećam se trenutka iz svog djetinjstva..jedne žene..
koja stoji na istom mjestu i gleda za svojim životom..
Nisam u potpunosti razumjela taj tužni trenutak.
Sada znam..
Boli! Jako boli..nemoć..
Ono neminovno koje odnosi sa sobom
najveći dio ljudske ljepote, ide jednosmjernim putem
gdje povratka nema..
Neko bi rekao..bori se..!
Ali postoje borbe ..i borbe..
Najteža je ona koju vodiš sa sobom,a najbolnija
kad shvatiš da gubiš.
Treba nastaviti dalje bez osvrtanja.
Kažu to je jedini lijek..ali kako izbrisati sjećanje
to ne kažu..
Evo ih.. već naviru..lagano se slivaju prateći tok
izdajničke suze na blijedom obrazu.
Kad bi bar htela da oteku u nepovrat!
Ne želim zidove koje zidaju oni koji ispuste sreću.
Mada.. možda je tako lakše zaboraviti..preboljeti..
sagorjeti negdje duboko..zauvijek..
Postoji li zauvijek?
Znam samo da postoji vrijeme koje nosi sa sobom
i nas i sjećanje,ali zauvijek..
to, nije vrijeme.. to, nije nešto
to je neko..ko je zauzeo posebno mjesto i ostaće tu
uprkos sreći koja je otišla..uprkos patnji
uprkos vremenu i sjećanju od kog želim pobjeći...

(I.S.)





29.01.2016.

Ali ja sam tu, a prošlost daleko, trenutak je pošao i odnio tebe.

S vremena na vrijeme, poželim nešto

samo za sebe

samo u jednoj sekundi vremena,

iskrade se želja

da vidim tebe.


(I.S.)











29.01.2016.

''SAM''

Lagano ledi se rijeka u suton
i neko negdje sjedi sam
ja ne znam gdje,
i ne znam ko..
Znam samo, neko mi je rekao:
da neće da upliće svoje godine
u moju mladost..
i još je nešto govorio..
A ja sam osjećala da će boljeti,
da će dugo boljeti..
ako ne uspijem zaboraviti
njegove oči..
Kroz suton polako promiče snijeg,
a neko negdje sigurno sjedi sam...

(I.S.)







29.01.2016.

Toliko si daleko da nikakva pošta ne prima moja pisma-za tebe.

Pojavljuješ se i nestaješ.Takva si kao da te nema.
Kada te nema, jasnost osjećanja mojih čula deluje tako
da mi se čini da postojiš.
Ti živiš tamo kuda pisma ne dolaze.
Daleko, dalje i od najdaljeg značenja ljudske riječi
što ih ima daljina.
Tako daleko da samo uvijek i nikad, mogu pomoći misli
da približe tvoju udaljenost.
Tako daleko da kad kažem živiš - da mislim postojiš,
onda su te riječi metafora moga a ne tvoga postojanja.
Ti, tebe, tebi - to su pisani znaci moje egzistencije
suviše blijede da bih joj davao naziv radi nje same.

(Z.B.)





19.01.2016.

''KAD ODEŠ''


Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se
Kad bežiš, pobegni naglo i plači kad si daleko
Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole
Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.
Požuri da te suza ne stigne i ne opeče
Pazi da te oko ne vidi i ne skameni
Juri da te ruka ne potraži, ruka snena
Stazi se svojoj jedinoj vrati, sebičnom sebi.


(Z.R.)







19.01.2016.

“Jednog dana ćemo se sresti, a ti nećeš znati da sam to bio ja.”

Ne pitaj me gdje su moja ljeta!
Ni sam ne znam šta se desi s njima -
Mladost planu k’o zlatna kometa,
Samo bljesak osta pred očima.
Sretno jato razdraganih dana,
Dotače me krilima u letu…
Odleprša mladost razdragana
I ostavi uzdahe i sjetu.
Zlatni sjaj se rasu nemilice,
K’o vatromet najdivnijih boja
I zapljusnu začuđeno lice,
Što ostade puno nespokoja....









19.01.2016.

''Govorila je pogledom''

Govorila je pogledom...
A ja sam, krišom,
kada joj trepavice prekriju lice,
ljubio obraze, da zenice ne opaze
i ona dva mladeža ne uobraze...
Znala je... Žena je.

Smejala se očima,
izazivala – sanjaj me noćas…
A ja sam je sanjao, već tog trena
i govorio u snu.

Govorila je pogledom…
Ja samo rečima...

(G.T.)







16.01.2016.

''ŠTO DA TI KAŽEM''


Što da ti kažem
Što ne znaš o meni i sebi
Osim da pola ovoga svijeta bih dao tebi
A pola neka se snalazi kako zna
I da te nikad ne budim iz ovog sna
Koji je java i u kojem nas stvarno ima
Što da ti kažem
Šume se slažu i polja se slažu
I čuješ i sama kako zvijezde kažu
Bez tebe bi jedan dio vremena
I vječnosti jedan dio
Bezvrijedan i nemoguć bio.

(Ž.K.)







16.01.2016.

Čujem te kako koračaš...

"Čujem te kako koračaš...
Daljina mi te primiče
i talog Mjeseca ostavljaš za sobom...
I krijem oči da sakrijem
da duša mi za tobom plače,
i krijem dušu da sakrijem
da oči bez tebe su nevidne,
i krijem ruke da ne vidiš
prazninu koju nosim u njima
i ćutim da u glasu mome
ne osjetiš poziv
da mi se vratiš
dok koračaš
sa Sunčevim prahom pod nogama
i odlaziš
tamo gde ja nikada neću postojati"

n.n.











16.01.2016.

"Jer su naša mjerila drugačija i naša osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo ni drugih ni drugačijih i sami sobom se grijemo..."

U mislima ti,
ti i ja,
nas dvoje.
Živim tvoj,
tvoj i moj,
naš život
i želim tebi,
tebi i meni,
nama
da ti,
ti i ja,
mi
ne doživimo
da moje misli
i moj život
ostanu bez tebe,
tebe i mene,
nas.

(G.T.)





10.01.2016.

''Imaš''

Imaš u sebi nešto što ja nemam
imaš mudrost koja te čini ženom
oblak koji te plaši sjenom
a ipak ti si ta obala
kojoj može prići moja lađa
umorna i potrganih jedara

imaš u sebi i dio mog djetinjstva
mada ti se čini sasvim različito
jer pamtiš
jer ti i sada zvuk zvona
topi dušu od stoljetnih zima
imaš ti imaš
neku tajanstvenu misao
ruke koje obgrle cijeli svijet
i dlanove na kojima raste plima
u tebi je i moj dio tuge
nemir onih koji sanjaju mirno
bujica kojoj tek tvoja duša znači kraj
i putovala si tako životom
neprestano uz mene
a da me nisi ni vidjela ni osjetila
tek si prepoznala zatvorenim očima
ovaj dio neba
koji tek treba posuti zvijezdama

Željko Krznarić 

10.01.2016.

Nemoj!

Čujem da se na put spremaš – nemoj!
Drugog voliš, drugi ti je srcu mio – nemoj!
Ne znaš kako je odvojen biti i šta znači strastvovati
S čijim srcem sad se kaniš poigrati?
Nemoj!
Od mene se ne otuđi, ne odlazi neznanima
Kradomice na drugog pogleduješ – nemoj!
O mjeseče zbog kojeg i nebesa zbunjena su
ti nas rušiš i činiš nas smetenima – nemoj!
Gdje su silna obećanja o sastanku, o viđenju?
Zar ćeš sada riječ što dade pogaziti? Nemoj!
Šta sve nisi prisezala, šta sve nisi obećala...
Od zavjeta vlastitoga sada bježiš – nemoj!

- Rumi

10.01.2016.

''Hoću''

Hoću da te ljubim, da prođe
sve loše, što su ti ikada rekli.
I kad po tebe zli Mesec opet dođe,
bez straha se mojom ljubavlju prekri.

Hoću da te grlim za svaki onaj put
kad nije imao ko da stane uz tebe.
Kad ti je neko hladan i sasvim krut
poseko snove mlade, još pre berbe.

Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
svaki, koji su ti mila ikad, ikad zadali!
Da te čuvam, od onih što ti setu kroje
i koji su tvoju ljubav večito potkradali!

(R. P.)

09.01.2016.

Zanosim se da bi me ponovo mogla zavoljeti...


Sreli smo se
negdje
između svjetova
u malom prolazu
gdje
sudbine se ukrštaju
u vremenu
kada svemir utihne
da se
šapati duša čuti mogu...


(J.L.)









09.01.2016.

''Uzalud sam se trudio”

Uzalud sam se trudio ti si u meni
Kucala
Kao neko drugo srce koje imam.

Uzalud sam se trudio ti si dolazila odlazila
Po bezglasnim prolazima kojima moja krv tiho mrmori

Uzalud sam se trudio znao sam da si tu
Zauvek
I zgrušana vrebaš
U traženju izlaza.

I moje ruke bez moje volje hvatale su me za gušu
Da te stegnu da te zadave

Da te istrgnu iz mene
Kao klin
Kao krik
Kao bulku koja crveni zid moga života.

(J.R.)









09.01.2016.

Nosit ću te prema tuđini k'o mornar more...

A ti, i tako sama
ostat ćeš daleko moja
daleko moja
bez mene, bez nas, bez svega...

(J.P.)





06.01.2016.

''Monolog na rubu vremena''

Davno si otišao. Davno.
Ne sjećam se više koji to bijaše dan.
Ni mjesec. Ni godina. A poslije
sve su bile iste. Te godine. Puste. 
I užasno prazne. Toliko prazne da ih 
čovjek najradije ni brojao ne bi.
Pamtio bi samo one dane
kada smo se smijali. Onako.
Bez razloga.
Kada smo se smijali svemu. - 
Ali vrijeme k`o vrijeme. Izbriše sve. 
Zaračuna i ono što zbilo se nije, 
a trebalo je. I ono što jest, a nije.   

Gdje si uopće sada?

Visoko nad gradom jedan zvonik 
odzvanja podne, a ja stojim na rubu ceste
koju bih trebao prijeći. - Gužva je. 
I ljudi psuju jedni druge. 

Ne prelazim je.  

Više od svega tek htio bih ti reći, 
kako srce zatreperi...
Znaš li? 
Ono te još uvijek čuva 
u šapatu jedne riječi.

(V.K.)













06.01.2016.

.

''Malo je minut ćutanja,
malo je dan žalosti,
malo je suza,
malo je molitva jednom Bogu.
Mnogo je to duša...''

(G.T.)





06.01.2016.

Ne sme ništa da ti fali, zaboravi me...


Nije pošteno da ti nedostajem
Nije pošteno da ti nedostajem.
Ne sme ništa da ti fali, zaboravi me.
Sve što je vredelo, pamtiću ja,
svakako neću doživeti ništa za pamćenje,
a tvoja budućnost tek će da se pamti.
Mirisaću na tebe, da zbunim druge žene,
a tvoj dah na mom dahu
treperiće u ritmu ovoga što osećam
i sve što izgovorim biće tvoja zasluga.
Ja sam svoje u dve reči rekao.
Nije pošteno da ti nedostajem.
Moja kosa je srasla sa kožom
među tvojim prstima,
pa te ponekad golicam, kao uspomena.
Ne dam da te uspomena muči,
al’ ne pitam se ja,
već nešto u tvojim grudima,
što osećam k’o svoje,
a ti misliš da je tvoje,
pa ti nedostaje bilo šta moje.
Nije pošteno, ti si ipak ti, a ja samo ja.

(G.T.)





03.01.2016.

''Kada te budem sreo, nastaviću da te tražim svakoga dana.''

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad mene ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevnice prekrivaju boje...

(A.M.)











03.01.2016.

Znam, imam te samo kroz šapat tišine, ali ne dam nikom da mi gasi snove.

Hiljade nežnosti sam osetio, imao, ko zna šta sve sa njima radio u dosadašnjim životno-romantičnim lutanjima. Neka su bila imresivno pamtljiva, neka su bila što pre zaboravljana, a neka još žive, jer su nastala u nekom trenutku, koji je nebeski bio određen. To nebesko određenje, poslalo je tebe, kao osobu sa druge planete, da uvedeš red u moj haotični romantični univerzum. Nisi ni bila svesna svoje Bogom dane uloge, igrala si je prirodno, onako kakva i jesi...spontana, nasmejano zbunjena, pažljiva, naknadno naučena romantici, mada si postala dobar učenik, jer si me shvatila, a ja sam samo ipak romantično- srećno zaljubljena duša. Nežnost mi je drugo ime, strast mi je nadimak, želja za tobom pasija, a ljubav koju osećam za tebe, ona je dar od Boga.





03.01.2016.

"A, ako i kreneš u neki bolji dan, povedi i mene..."



"Zamiriše ponekad dan na tebe i lažem sebe da nije taj dan, i lažem sebe da nisi ti, i lažem sebe da nisam ja... I lažem sebe da su neki drugi u ovakvom jednom danu zaustavljali trenutak zagrljajem...."











<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


LOGO BLOGA

Pogledom te tražim negdje u daljini (godinama)...


MOJI PRIJATELJI

ljubavnepjesme
Florence
Inertia
on this side of the sun
Emotivna cicija.
Gracias a la Vida
zdravi i lijepi
Alter Ego
U urbanoj sahari života
Tišina
UvijekSlugaNikadGospodar
Don't be like the rest of them, darling
Moje si more, još pamtim nebo u očima
Evropejka u raljama života
Iskreno Vaša
Bit će svega čega nema, nemoj ono što se mora..
kako ne kontaš?
A corner of memories.
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
Nered moje slobode
Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
Volim te. Ne možeš mi to oduzeti.
Čudo u zemlji Alisa.
I'm from Bosnia take me to America
San o jednoj ženi
Per aspera ad astra!
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Koraci do sna!!
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Miholjsko ljeto.
Pješčanik
Inalcanzable como estrella.
Citati.
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
Tragovi proslosti!
Suviše tajni u očima.
Život je........bezgranična poezija bola i tuge
A kad promašiš ljubav..
Obasjaj tamu
Još mi uvijek tako puno značiš.....
Ti bićeš, moj vječni mir ♥
tvoj sam čovjek oduvijek
Prohujalo s vihorom
xxss.
tisina svira
na tragu Tajne.
Ovdje je osmijeh događaj.
The meaning of life
Malo šta je još po starom !
De nihilo nihil meditationes/Contra Mundi
više...


My life is here, my love is there ...




Ja, i kad najviše žurim, žurim vrlo polako. To nazivam razmišljanjem. (Mika Antić)

While walking down the street, I heard an old lady saying, " I've been in love with the same man for almost 50 years.."
I was touched but then she whispered,
" I wish he knew..." (Jenny)



Hiljadu put od jutros kao nekad te volim. Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.

Voljeću te kao sebe. Ili ne, to je malo, voljeću te više. Voljeću te kao potrebu koju sam sam sebi stvorio, čuvaću te kao talisman protiv svih životnih uroka, poput divljaka, stajaćeš oko mene kao zid, iznad mene kao krov, oko mene kao toplina. (Meša S.) <3



Osmijeh. Večeras osmijeh koji nosiš na usnama ponesi u snove gdje ćemo se zajedno smijati. (P. Koeljo)

"Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."

Meša Selimović



Na jednoj strani su nam želje, na drugoj uspomene. A mi smo negde na sredini, daleko i od jednih i od drugih.

''Saznao sam, eto, sad, na kraju svega, da me nije zaboravila. I ne znam da li mi je drago, jer je tužno. Često me pominjala, znači da je mislila o meni.''

"Ako ti nekada bude loše u životu, sjeti se mene, jer ne može se umoriti od čekanja onaj ko se ne umara od gledanja u tebe."

"Neko vam jutros govori, ali ga vi ne slušate, ne zanima vas šta on misli.Hteli biste da znate šta misli onaj koji je daleko i koji ćuti." (D.R.)

''Pa ipak ti su susreti tek kratka radovanja, jer znam: na nekom raskršću neću te videti više.''(M.A.)



BROJAC POSJETA

267702