Toliko si daleko da nikakva pošta ne prima moja pisma-za tebe.

Pojavljuješ se i nestaješ.Takva si kao da te nema.
Kada te nema, jasnost osjećanja mojih čula deluje tako
da mi se čini da postojiš.
Ti živiš tamo kuda pisma ne dolaze.
Daleko, dalje i od najdaljeg značenja ljudske riječi
što ih ima daljina.
Tako daleko da samo uvijek i nikad, mogu pomoći misli
da približe tvoju udaljenost.
Tako daleko da kad kažem živiš – da mislim postojiš,
onda su te riječi metafora moga a ne tvoga postojanja.
Ti, tebe, tebi – to su pisani znaci moje egzistencije
suviše blijede da bih joj davao naziv radi nje same.

(Z.B.)

Komentariši