Danas, još jedan dežurni osmijeh
i riječi reda radi izgovorene.
Koliko će još stihova
ispod tvojih trepavica izroniti?
Kažeš, vrijeme je na našoj strani,
a ja bih da stane sve
u ovom čarobnom trenu
tišine s tobom.
Ja se baš vremena bojim
i da mi te ne odnese iz glave
vjetar neki ludi,
da se ne izbriše
obris tvoga lika
i početak
i kraj
i sjene
pa da poslije samo zeleno vidim.
Danas, još jedan bijeg
u tvoj pogled
i napola presječen tren.
Koliko ću puta još
misliti na tebe
osjećajući druge ruke…
Da se bar riječima može iskazati
koliko ti vjerujem
i koliko bih željela
da mi uspomene
pune tebe budu
i da budu istina.
Danas zadnja cigareta
samo zbog dima plavičastog,
vidim te negdje uza njega…
Sada, laku noć i …
Vjerovati?
Jesam li mogla sebi
nanijeti veću bol?
i sve nam to sluzi da bolje ucimo