Poljubac oproštajni, posljednje slovo.
Nervozno još ti samo stežem ruku.
Već pričam, pazi sad na to, na ovo.
Čovjek je nijem.
Zar voz, zar voz još nikako da pođe?
Da l’ ikad smijem ja opet da te vidim?
Ne shvatam riječi, sve onako prođe…
Čovjek je nijem.
Da tebe nemam na ovome svijetu,
to bi mi bilo: smrt, smrt, smrt!
A pobjegao bih. Bože, cigaretu!
Čovjek je nijem.
Ode! Na ulici guši plakanje.
Unezvijeren se osvrćem.
Ni kroz plakanje ne slutimo sanje.
Čovjek je nijem.
(F.V.)
