Na kutku bijelog oblaka
– spava nejasna tuga
u neprekidnoj melodiji,
tihoj i zasanjanoj
usred zvjezdane jeze.
Samo tamni plač šume
trese svoju srebrnu kosu
izgubljenu u oku razdaljine.
(M.P.B.)
Najljepše je ono što ljubismo sa slutnjom u duši…
