Poljubac oproštajni, posljednje slovo. Nervozno još ti samo stežem ruku. Već pričam, pazi sad na to, na ovo. Čovjek je nijem. Zar voz, zar voz još nikako da pođe? Da l’ ikad smijem ja opet da te vidim? Ne shvatam riječi, sve onako prođe… Čovjek je nijem. Da tebe nemam na ovome svijetu, to bi…
Kad sam otišla Nebo je još dugo treperilo tugu Iz tvojih očiju Kad sam otišla Nisam ničeg drugog mogla da se setim Osim tvojih ruku Kad sam otišla Odjednom sam bila među tuđim svetom Koji pojma nema I koji o meni nikad neće znati Ono što ti samo u zenici nosiš I zbog čega jedva…
…da nije bilo tebe da nije bilo mene ni pesme ne bi bilo ni silne ljubavi naše ni njenog ružnog kraja ne bi bilo ni tuge tog glupog običaja… (G.V.)
…I kada god me grana dirne, čini mi se tvoje rame ide uza me, od senke na stazi učini se da ti čekaš, a znam da to ne može biti odsad pa doveka… (D.M.)
Beše to u vreme kad me napusti volja I kad sam, kao magla koja se vuče preko polja, Išao bez cilja gradskim ulicama U starom kaputu i pocepanim cipelama, Nikoga ne sretoh na svome putu, Videh samo nju tuđom rukom ogrnutu Ispod drvoreda, ode u veče sinje… Starim, a srce mi osta detinje. Gledao sam…
Iza prozora samo što nije svanulo Iako se čini da je još duboka noć, Sa zimskog neba tek po koja pahulja Leluja se između zgrada. Toliko su lake te pahulje Da nemaju snagu ni da padnu. Pred zoru se mrzne, Opominje poslovica, Noć koja je bila duga Pred zoru je najduža, Noć koja je bila…
Još i danas davne reči — izgovaram svakog trena: usamljena duša kleči, van života i vremena! A ti, gde si ovog časa — u treptaju letnjih boja: čim se klasje zatalasa, ja pomislim: kosa tvoja! (K.I.)
Danas, još jedan dežurni osmijeh i riječi reda radi izgovorene. Koliko će još stihova ispod tvojih trepavica izroniti? Kažeš, vrijeme je na našoj strani, a ja bih da stane sve u ovom čarobnom trenu tišine s tobom. Ja se baš vremena bojim i da mi te ne odnese iz glave vjetar neki ludi, da se…
Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme da te volim i ne gasim ti svjetlo u očima prije spavanja ne govorim ti nešto nježno i ne grlim ti dušu ali… ovo ti moram reći: previše je gorkog i ljudi su grubi pa,ako i ne govorim još uvijek te ono najljepše u meni voli i ljubi…
U ovom prostoru omeđenom stablima mog razuma, u ovom prostoru bez središta svjetla, bez okusa, bez glasova, u ovom sjećanju, zatvorenom u tamni obruč tijela, u ovoj boli u ljubavi nepravednoj, u ljubavi ja dozivam lice koje sam posjedovala jučer, ja dozivam noć. U ovaj sat neponovljen, u ovaj dan neotrovan blizinom vremena, u strahu…